Jedno od rješenja pulskih srednjoškolaca Tehničke škole Pula- PERIPATETIČKA ŠKOLA

Ponovo oživljavanje i uvođenje starogrčke PERIPATETIČKE ŠKOLE, ali sada osuvremenjene u TEHNIČKOJ ŠKOLI PULA
Tko su PERIPATETICI? Aristotelovi učenici.
Nazvani su tako jer im je Aristotel predavao i govorio najdublja znanja, otkrivao tajne prirode i svijeta tijekom šetnje. Tako su u šetnji učenici spoznavali, raspravljali i otkrivali svijet (najpoznatiji učenici: Teofrast, Eudem, Straton ..). Na koji način bi realizirali povratak peripatetičke škole u srednjoškolski sustav?. Naravno šetanje koje je prakticirao Aristotel prilagodili bi današnjim potrebama i današnjoj tehnici, osuvremenjenje šetnje. Za šetnju ćemo upotrijebit bicikle ili hodalice , iste onakve kakve upotrebljavaju u teretanama. Voziš biciklu, a stojiš na mjestu u razredu, instrumenti ti pokazuju prijeđene kilometre, brzinu, otkucaje srca... U razredu bi bicikli bili priključeni na generator s permanentnim magnetima koji bi, pak, punili akumulator, pa će kao takvi postati obnovljiv izvor energije. Instrumenti bi pokazivali ne samo prijeđeni put brzinu - već i energiju koju je učenik proizveo. Na prednjem djelu bicikla bio bi smješten mali pult s NOTE-BOOK-om tako da se može zapisati ili snimiti popratno predavanje. U tako opremljenoj učionici ispred svih bicikala tamo gdje je prostor za glavnog predavača smjestit ćemo veliki pano ili inteligentne ploče, gdje bi se projecirali razni sadržaji.
Npr. na satu zemljopisa, prilikom obrade gradiva o nekoj stranoj zemlji, dok bi učenici ganjali bicikle, na panou bi se projecirali razni kadrovi snimljeni u toj zemlji, šetnja ulicama glavnog grada, lagana vožnja, panoramska šetnja, kadrovi snimljeni iz zraka, iznad planina rijeka, parkova. Zamislite samo, vozite biciklu, a ispred vas prolijeću snimci pustinjskih predjela, gradske vreve, letovi ptica u nacionalnim parkovima, erupcije vulkana, zaranjate u dubine oceana. Na satu povijesti svojim biciklom prolazite poprištima krvavih bitaka i ratova, revolucija, ustoličenja kraljeva, izgradnje piramide, svim prizorima snimljenim u raznim filmovima, a sada kao kolaž složenim u novom kontekstu.
Rasvjeta učionice, energija za projekcije, pa i grijanje tog prostora bile bi pokretane i napajane iz generatora koje bi pokretali bicikli. Svaki učenik bi posjedovao svoju šifru te bi mogao imati pregled koliko je energije na pojedinom satu ili kumulativno proizveo. Organizirali bismo natjecanje - tko će više proizvesti energije... O korisnosti za prirodoslovno-matematičke i stručne predmete da i ne govorimo. Svaki učenik bi morao naučiti rastaviti i sastaviti takav stroj. Popraviti ga nakon namještenih kvarova. Zorno bi imao pregled o pretvorbi jednog oblika energije u drugi. Izračunavao bi odnose prijenosa. Povezivao svoj bicikl preko interneta, nadzirao ga... Dijelio bi ga s drugim učenicima, pa bi razvijao timski i grupni rad, ali i odgovornost.
Snimke koje bismo prikazivali na takvim projekcijama pripremali bismo na razne načine. Jedan od načina, onaj temeljni, bio bi da nakon raspisanog javnog natječaja za razne predmete kreativni ljudi slože niz filmova kolaža prema planu i programu. Naravno, učenici i učitelji mogli bi snimati svoje filmove i prezentacije te ih mijenjati s ostalim školama. Svaka škola bi mogla imati svoj film, ne kao promidžbeni - kakvi već postoje - već dokumentarni kolaž o školi, gradu, snimljen u pokretu, kao s bicikla. Dok bi učitelji predavali ili razgovarali s učenicima ujedno bi se šetali prostranstvima svijeta.
Eto, nije baš prava peripatetička škola i nije baš Aristotel, ali bi proizveli puno energije i zabavili se.
Tako bi se realizirala i ona – U ZDRAVOM TIJELU ZDRAVI DUH